preuzeto sa www.minhadz.com
 
Mr SEMIR IMAMOVIC - TEKFIR IZ BEČKE KUHINJE
 
 

Boraveći u Bosni i Hercegovini uvaženi učenjak dr. Selman ibn Fehd el-Avde upozorio je na opasnost tekfira i njegovih nosilaca, i pozvao sve relevantne faktore da učine sve što je u njihovoj moći na putu suzbijanja ovog zla, što smo prenijeli u jednom od tekstova u ovom broju.

PRENESENO IZ ČASOPISA SAFF  WWW.SAFF.BA  

Šta govori i propagira Ebu Muhammed – Nedžad Balkan


U Beču, daleko od očiju bosanskih muslimana, čovjek po imenu Nedžad Balkan svojim izjavama unosi razdor među ionako malom grupom Bošnjaka koji prakticiraju vjeru. Saff je došao u posjed audiozapisâ iz kojih se jasno mogu vidjeti stavovi tekfira. Prenosimo ih kao pouku i poruku onima koji imaju razuma

Nije prošlo ni deset dana od šejhove posjete a u našu redakciju stigla je vijest da čovjek po imenu Nedžad Balkan, ili kako ga još zovu Ebu Muhammed, javno na svojim predavanjima, nevjernicima proglašava najveće svjetske islamske učenjake i daije, i to poimenično, navodno zato što ti učenjaci i daije pozivaju u širk – obožavanje nekoga drugog mimo Allaha, dželle šanuhu.

U Medini studente uče nevjerstvu

 

Potrudili smo se da dođemo do audiosnimaka sa njegovih gostovanja u paltalk sobi ''Islamska država'', kako bismo se uvjerili u istinitost tih vijesti, i došli smo do strašnih saznanja. Uistinu, od onoga što smo čuli na tim snimcima diže se kosa na glavi i ježi se koža. Izdvojili smo najzvučnije izjave ovoga čovjeka, kako bi čitateljima bilo jasnije o kakvoj se ličnosti radi i u šta poziva.

 

U vezi sa uvaženim kuvajtskim učenjakom šejh dr. Abdur-Rahmanom Abdul-Halikom, Nedžad kaže: ''Rekao sam na privatu (tj. Harminu Suljiću koji se pokušao raspravljati s njim) da je njegov šejh kafir. Šejh njegov, Abdur-Rahman Abdul-Halik, profesor, čovjek u parlamentu, je kjafir. Zakonodavac mimo Allaha, dželle ve 'ala. Kaže da mu je dao Ibn Usejmin da bude u parlamentu. Naprotiv, isti je taj kjafir, jer je učio pred tim šejhom. Učio kod zakonodavca, odnosno kod taguta.''

 

A onda dolazi nešto što se u najmanju ruku može nazvati skandaloznim. Balkan tvrdi da on prije povratka iz Medine (u kojoj je završio dvije godine i napustio fakultet) nije bio musliman. ''I ja kažem: zahvaljujem Allahu što mi je dao šansu da se ispravim. I tako sam rekao braći prije neki dan u mesdžidu: 'Tako mi Allaha, smatram da moram ponovo hadždž da obavim. Obavio sam hadždž tri puta, ali smatram da ga nisam obavio u ispravnom islamu. Da nisam obavio hadždž u ispravnom islamu (suprotno ispravnom islamu je nevjerstvo), iako sam bio u Medini.'''

 

U Medini, gradu Allahovog Poslanika, po Ebu Muhammedu, nema ispravnog znanja. Tamo se ljudi uče kufru i širku i optuživanju Allahovih vjerovjesnika. Kaže doslovno ovako: ''Iako sam bio u Medini. Jer tamo nisam naučio islam. Ovo što vama pričam nisam naučio na fakultetu. Naprotiv, ovo što vama pričam, može (od mene) profesor sa fakulteta to da nauči, uz Allahovu, tebareke ve te'ala, dozvolu, jer ga on isto ne zna. U svakom slučaju, tamo se valjaju kufrovi i širkovi i optuživanje vjerovjesnika –  za to ima pismeni dokaz.''

 

Saudijski učenjaci su, po Balkanovoj tvrdnji, tagutska ulema koja je čitav svoj život potrošila braneći nevjernika kralja Fahda. Osvrćući se na nečiju izjavu sa foruma, Ebu Muhammed konstatira: ''Miskini, siromasi. Onaj tamo naprimjer kaže – da ga ne spominjem, jer nije vrijedan spomena, jer je Allahov neprijatelj i neprijatelj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – 'traže od mene da nešto kažem za Fahda, ja ne mogu da analiziram Fahda, nije moje da analiziram Fahda'. Ali analizira brata, Ebu Muhammeda. I kaže za mene da mu ja nisam brat. Pa je mene analizirao, zato što sam za nekoga rekao da je džahil, ili ovo ili ono, a Fahda, koji je kjafir i tagut, neće da analizira. Neće, zato što obožava ulemu Fahda koja je sav život založila da brani Fahda. Sav život!''

 

 

 

Džemat El-Hidžretu vet-tekfir

 

Ove i slične izjave Ebu Muhammeda, Nedžada Balkana, potvrđuju alarmantnost situacije i vraćaju nas u vrijeme tragičnih događaja u Egiptu šezdesetih godina, kada se pojavila samozvana grupa El-Hidžretu vet-tekfir (koji su smatrali nevjernikom svakoga ko nije učinio hidžru njima i tekfirio egipatsko društvo). Njihov vođa Mustafa Šukri kazao je u stihovima: ''O Allahov robe, prije nego što se dogodi opći potop, poslušaj me! / Napusti zemlju svoju i slijedi me, pođi sa mnom do jednog ogromnog i napuštenog mjesta. / Mjesta u kome se ne robuje šejtanu. / To je mjesto o kojem maštam, gdje god se nađem. / Allahov robe, uzmi poputninu i kreni za mnom, a dovoljna poputnina na ovome svijetu je Kur'an. / U mjestu naše hidžre, saputniče moj, čistota je i spokoj; i pribježište od prokletog dunjaluka i griješenja; tamo je pravedna i vlast koji nudi sigurnost. / Vjeruj mi, to je mjesto u kojem sigurnost nema kraja.'' 

Iako će Ebu Muhammed – Nedžad Balkan kazati za sebe da ga ljudi nepravedno optužuju za tekfir, te da on ne tekfiri muslimane, nego nevjernike, spomenute izjave oduzimaju mu pravo na protivljenje. Kafir je svako ko se ne slaže s njim u pitanju izbora i glasanja, pa makar taj neko bio najveći učenjak među muslimanima. On jasno kaže ''da je nevjernik svako ko dozvoljava glasanje i ulazak u parlament''. Pravilo je opće, pa tako obuhvata najveće autoritete današnjice: šejha Ibn Baza, Ibn Usejmina, Nasirudina el-Albanija, Abdullaha ibn Džibrina, Selmana ibn Fehda el-Avdu, Nasira el-Umera, Abdur-Rahmana el-Berraka, Sulejmana el-Eškara, svjetska i regionalna vijeća za fetve, kao što su Islamski pravni kolegij, Vijeće za fetve Evrope, Stalnu komisiju za fetve i druge koji su dozvolili muslimanima zbog specifičnosti situacije u kojoj se nalaze političko djelovanje, glasanje i učešće na izborima.  Ako kaže da on ne tekfiri spomenute učenjake i institucije, onda se mora ustegnuti od tekfira daija i običnih ljudi koji slijede te učenjake, a ako kaže da su svi nevjernici, onda to nije daleko od vjerovanja haridžija, koji su tekfirili najveće učenjake ovoga ummeta zbog svog pogrešnog razumijevanja Allahovih riječi: ''Sud pripada samo Allahu.''

Makdisijev misionar 

Nemoguće je da najveća islamska ulema i autoriteti, koji vjeru uče po 60 i 70 godina, metodom prvih generacija, ne razumiju ajete koji govore o tagutu, o Allahovom sudu, a razumije ih Ebu Muhammed, koji znanje uzima iz knjiga. Ironično je to što Balkan daijama prigovara slijepo slijeđenje najvećih učenjaka današnjice u najtežim vjerskim pitanjima, kakvo je pitanje tekfira, a on, krijući se iza direktnog slijeđenja Kur'ana i sunneta, ustvari u stopu slijedi Ebu Muhammeda el-Makdisija i njemu slične. Jer on nije imao ovakvu priču dok se nije upoznao sa Makdisijevim knjigama i dok nije čuo njegova predavanja. Teorija koju Balkan izlaže uzeta je većinom iz tih knjiga, i treba biti iskren pa to priznati.

 

Ono čime je Ebu Muhammed uspio obmanuti slušatelje, koji su, Allah najbolje zna, većinom iskreni i žele doći do istine, a mnogi od njih su novajlije u vjeri, jeste njegova uzrečica: Argument je Kur'an i sunnet, a ne izjave ljudi. Administrator sobe ''Islamska država'' nam je najbolji primjer za to. On, slijepo shvaćajući njegovu uzrečicu, parafraziram, kaže: ''U ovoj sobi nema mjesta za riječi ebu ovog ili ibn onog, prvo je Kur'an i sunnet, pa onda ostalo.'' Čovjek na prvi pogled pomisli: ''Vidiš ti kako on za sve što kaže ima jasan argument u Kur'anu i sunnetu, dok se ostale daije pozivaju na učenjake, i kriju iza njih, dok nigdje na pomolu argumenta za ono što tvrde'', a to je klasična obmana. Učenjaci, gluho i daleko bilo, ne argumentiraju svoj govor Kur'anom i sunnetom, a Ebu Muhammed za sve što govori ima dokaz! Nije li to svojevrsna prevara i obmana! Po toj logici nemamo potrebe ni za ashabima, tabiinima i tabtabiinima, niti za generacijama učenjaka poslije njih, njihovim knjigama i pojašnjenjima, jer možemo direktno razumijevati Kur'an i sunnet, ne treba nam posrednik u tome. Kazati to isto je kao i kazati da ne trebamo slijediti današnje učenjake nego Kur'an i sunnet.

Prije nego što se sukobimo

Učenjaci druge podučavaju kako trebaju slijediti Kur'an i sunnet, i na tom su putu založili vrijeme, imetke i živote, i onda dođu ljudi poput Ebu Muhammeda i počnu pričati svoju priču. Ko je oronuo, služeći sunnetu Allahovog Poslanika i razdvajajući vjerodostojne od slabih i izmišljenih hadisa? Nasirudin el-Albani! Ko je sa priključenom infuzijom, dva dana prije smrti, tražio da ga prebace u Mesdžidul-Haram kako bi do smrti pojašnjavao Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin! Ko je promukao od mnoštva predavanja i komentiranja akaidskih, fikhskih i hadiskih djela, i čije su se usne osušile zbog toga? Šejh Abdullah ibn Džibrin. Pa hoćemo li njih odbaciti, i njihovo razumijevanje vjere baciti pod noge zbog čovjeka koji vrijeđa i omalovažava druge muslimane, i čije riječi ne prati djelo?! Satra se pričajući o tagutima i tagutskoj vlasti, a već toliko godina boravi na Zapadu, u srcu kršćanstva sa boravišnom vizom. Da bi dobio ili produžio tu vizu on, naravno, mora potpisati da će poštivati njihove zakone; živi od njihove socijale... Druge poziva u džihad dok njegova malenkost sjedi i uživa blagodati ovoga svijeta. Nije li Allah rekao: ''O vjernici zašto govorite ono što ne radite. Kako je Allahu mrsko kada vaše riječi ne prate vaše djelo'' (prijevod značenja Es-Saff, 2.–3.). One koji slušaju predavanja ovog čovjeka pozivamo da se osvijeste prije nego što bude kasno, prije nego što musliman digne ruku na svoga brata muslimana, prije negoli dođe do nemilih događaja od kojih će najveću štetu imati muslimani, a čemu nužno, učenje ovoga čovjeka, vodi.

Za koga su ginuli bosanski šehidi

Obezvređujući borbu bošnjačkog naroda koji je za odbranu topraka i vjere dao svoje najbolje sinove, dok je on mirovao u Beču, Balkan u obraćanju posjetiteljima paltalk sobe ''Islamska država'' o bosanskim mudžahidima kaže: ''Onda se bucaju sa džihadom, i njihovu borbu nazivaju džihadom. Džihad za sekularnu, demokratsku Bosnu? Borbu sa vojskom tagutskom (tagut je onaj koga ljudi obožavaju mimo Allaha ili mu iskazuju pokornost a on je time zadovoljan) sa mušričkim ciljevima, nazivaju džihadom? I ljude koji su se tu borili – ne govorim o pojedincima – nazivaju ih muslimanima i borcima na Allahovom putu. Kažem: zahvali se Allahu što nisi poginuo, što ti je dao šansu da se ispraviš.'' 

Tekfirenje bosanskih daija

Iako su do nas došle informacije da Nedžad Balkan za mnoge bosanskohercegovačke daije kaže da su kjafiri, odnosno nevjernici na audio zapisu kojeg posjedujemo Balkan kjafirima naziva i autora ovog teksta i Abdusameda Bušatlića. „ Semir Imamović je kjafir, Abdusamed Bušatlić je kjafir, i svaki ko dozvoljava i poziva u glasanje“, kaže Nedžad Balkan. Ove riječi koje Nedžad Balkan izgovara i to bez imalo straha i stida  lede krv u srcima iskrenih vjernika. Njih i ne treba komentirati. Da bogdom nikada nisu ni izgovorene.

 

****************************************************************
Sead ef. Jasavić - ŠIRENJE NEREDA NA ZEMLJI
Danas, u vrijeme dominacije zapadnjačke materijalističke kulture, koja je poremetila i gotovo zbrisala sve lijepe ljudske i moralne odlike insanske civilizacije, malo se govori o islamskim rješenjima za izbavljenje čovječanstva iz provalije zapadnjačke kulture koja je dovela čovječanstvo na rub propasti.

Ono što se najviše međ' muslimanima današnjice proširilo od utjecaja s vana jeste činjenje nereda ne Zemlji po čemu su ranije bili najspecifičniji nemuslimani. Allah dž.š., kaže: „Kazna za one koji protivu Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika, & ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.“ (el-MA'ida, 33.)

 

Imam Šafija rhm., bilježi u svome Sunenu od Ibnu Abbasa r.a., slijedeće:

 

·        Ako ubiju i otmu imetak – biće ubijeni i razapeti.

·        Ako ubiju a ne otmu imetak – biće ubijeni, a neće biti razapeti.

·        Ako otmu imetak a ne ubiju prekinuće im se šaka i stopalo unakrst.

·        Ako samo čine nered po drumovima i putevima – a ne otmu imetak – biće protjerani iz tog mjesta.

 

Ovo je stav većine uleme, poput imama Šafije, imama Ahmeda i blisko je stanovištu imama Ebu Hanife.

 

Dakle, sa samim sijanjem straha po ulicama i drumovima čovjek čini veliki grijeh i prijestup, a kako li je tek kada se uz taj grijeh pridoda grijeh otimanja tuđeg imetka, ranjavanje, silovanje ili pak ubistva!? A kao šlag na tortu odnosno da bi stvar bila još gora sav taj nered se proprati neobavljanjem namaza, i nedavanjem zekata, i trošenjem onoga što se otelo na alkohol-droge i zinaluk-blud! Činjenje nereda na Zemlji nije odlika muslimana već nemuslimana. Musliman se odlikuje po tome što je on osoba koja zavodi red gdje god se nađe; koja za sobom i oko sebe čisti, ne zagađuje i ne prlja za razliku od nemuslimana koji samo prljaju i zagađuju svoj okoliš! Čovjek može činiti nered na Zemlji, i ustajati protivu Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s. – kako rukom tako i jezikom, mada je gore ono što su počinili jezici nego li ono što su počinile ruke i noge, sa naznakom da je mnogo vrijednije i bolje ono što se jezikom popravi nego li ono što se popravi rukom! Šteta i nered se nanose kako dunjaluku tj. ovom svijetu tako i dinu tj. vjeri islamu, što bi značilo da svaka osoba koja radi na uštrp dina ili dunjaluka, protivu svoje vjere i protivu mjesta u kojem živi – takav pokušava vojevati i rat voditi protivu Allaha i Njegova Poslanika – za šta je propisana žestoka kazna!

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi  ve sellem, rekao: „Grana imana se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka (stepena). Najveća i najvažnija od tih grana su riječi –La ilahe illellah - (nema drugog boga osim Allah), a najmanja i najniža grana imana je ukloniti prepreku sa puta, a i stid je jedan ogranak imana“. (Muteffekun alejhi)

 

Musliman je osoba koja čuva sve puteve, i osoba koja uvjek uklanja prepreka sa puteva, bilo da su u pitanju prepreke fizičke naravi ili duhovne. Riječ „kat'ul-tarik“ - drumsko razbojništvo - bi mogli razumjevati i na slijedeći način:

 

Uništavanje puteva i veza koji vode tvoje srce njegovom Gospodaru:

 

Allah dž.š., je stvorio naša srca, i On im je udahnuo život, i On je dao da otpočnu njihovi prvi otkucaji. Naša srca neprestano teže pronaći Onoga ko ih je stvorio i ko je života u njih udahnuo i tim putevima hode. Ali, čovjek se često puta zna ispriječiti na put srcu u njegovom hodu ka Allahu dž.š., a te prepreke bivaju u obliku šehevata – grijeha, strasti i poroka, ili šubuhata – sumnji i nejasnoća. Allah dž.š., u 179. ajetu sure Al-A'raf, kaže se: „...oni imaju srca ali njima ne shvaćaju...“, a u 78. ajetu sure An-Nahl, stoji: „Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i fuad (srce) da biste bili zahvalni.“

 

Stoga, nemojte napadati svoje srce, nemojte širiti nered po vašim prsima, i nemojte ga spriječavati od odlaska i dolaska svome Gospodaru; klonite se grijeha, i ne dozvolite vašem stomaku i njegovim strastima da ga napadaju i da mu smetaju u njegovom hodu ka Allahu dž.š. – u njegovom obožavanju Allaha, samo Njega Jedinog. Allah dž.š., kaže: „Mi ćemo u Džehenem veliki broj ljudi i džinna odvesti; oni srca imaju - a njima ne razmišljaju i ne poimaju!“ Zato, nemoj biti jedan od onih koji ne razmišljaju srcima svojim, ili im ne daju da razmisle, i smetaju im – već budimo jedni od onih koji će džennet zaraditi zato što nisu ometali srca svoja u razmišljanju, hodu i radu!

 

Uništavanje puteva i veza koji spajaju tebe i tvoje roditelje!

 

Allah dž.š., kaže: “...budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se sve vratiti.“ (Lukman, 31: 14)

 

„Reci: “Dođite da vam kažem šta vam vaš Gospodar propisuje: da mu ništa ne pridružujete, i da roditeljima dobro činite...“ (El-En’am, 6: 151)


“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni:“Uh!“, “I ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan (spusti krilo poniznosti prema roditeljima svojim iz milosti) i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio djete, njegovali!“ (El-Isra’, 17: 23-24)

 

Sve u svemu, važno je da se mi i naša djeca podsjećamo na islamsko učenje u vezi sa našim dužnostima prema roditeljima.

Osnove kojih se trebamo pridržavati kada su naši roditelji u pitanju:

1) Moramo poštivati naše roditelje u svim situacijama, bez obzira da li mi mislimo da su to oni ‘zaslužili’ ili ne. To je njihovo pravo koje im je zagarantovano, čak iako nisu muslimani. U našem postupanju prema njima ne smijemo im reći ni riječi prezira ili omalovažavanja. Moramo pokazati veliku poniznost prema njima.

2) Moramo im biti poslušni u granicama šerijata. Jer, u islamu nema potpune pokornosti niti jednom od Allahovih stvorenja. Svaka vrsta poslušnosti: radnika prema svojim šefovima, djece prema roditeljima, podanika prema vladarima, žene prema mužu - zasniva se na principu opisanom u hadisu: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“

3) Pojedinac u granicama šerijata treba da bude poslušan svojim roditeljima, čak iako su roditelji bili nepravedni prema njemu u prošlosti. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s, ponovio je to tri puta “čak iako su roditelji bili nepravedni prema njemu.“

4) Obaveze-farzovi određeni šerijatom ne zahtijevaju odobrenje roditelja, ali dobrovoljni propisi-zahtijevaju dozvolu. Na primjer, učenjaci smatraju da je putovanje daleko od kuće s namjerom da se poziva u islam, iako je to pohvalan čin, zahtjeva odobrenje roditelja muslimana jer je to rad na dobrovoljnoj osnovi, pa šta tek reći za nešto što je haram.

5) Takođe, roditeljsko pravo je da se djeca mole za njih (uče dovu) dok su živi, kao i kad umru. Mali su izgledi da će neko, nakon što je činio dovu za svoje roditelje, uraditi nešto što će ih povrijediti.

6) Dobro postupanje prema roditeljima treba takođe da se proširi i na njihove prijatelje i rođake (tj. da djeca takav stav imaju i prema rođacima i prijateljima svojih roditelja, op. red).

 

Uništavanje puteva i veza između tebe i tvoje djece

 

Kada su u pitanju roditelji, potrebno je napomenuti da obaveze prema djetetu po islamu ne počinju sa danom njegovog rođenja. U mnogim hadisima Muhammed, s.a.v.s., savjetuje mladića da pazi koju djevojku da uzme za svoju suprugu. Od njegovog izbora zavisi s kim će stupiti u brak, odnosno s kakvom osobom će imati djecu. Nasljednim putem se na djecu prenose određene osobine kako fizičke tako i psihičke, zato treba paziti da je osoba s kojom se stupa u brak što bolja, kako bi dijete naslijedilo što više pozitivnih osobina od svoje majke. Zbog toga su naši uzorni prethodnici savjetovali roditelje da svoje kćeri udaju za vjernike i moralne osobe. Govorili su: "Ako je zavoli, počastit će je, a ako je zamrzi, neće joj zlo nanijeti jer se Allaha, dž.š., boji!"

 

Dakle, odabir supružnika je prvi korak u odgoju djeteta, odnosno davanju prava djetetu da ima dobre roditelje, zbog toga je na onima koji zasnivaju porodicu da traže vjernika, odnosno vjernicu. Dijete odrasta uz svoje roditelje i od njih uči i nasljeđuje navike. Okolina u kojoj odrasta i porodica koja ga podiže su jako bitni faktori za formiranje ličnosti djeteta. Osoba koja je odrasla u lošoj okolini, posebno ako je u pitanju žensko dijete, jer je ono podložnije utjecaju sredine, teško da može biti pozitivna ličnost.

 

Zbog toga su naši prethodnici običavali kazati: "Čuvaj se cvijeća koje na smetlištu raste!" U narodu je poznato cvijeće koje raste po smetlištima i ima izuzetno lijep izgled, ali njegov miris je neprijatan i porijeklo loše. Zato je jako bitan izbor supružnika, kao preduslov dobrog odgoja djeteta.

 

Jedan od propisa, odmah nakon rođenja, je da otac prouči djetetu ezan na desno a ikamet na lijevo uho. Jako je bitno za dijete da prvi glasovi koje čuje na ovom svijetu budu riječi tevhida i šehadeta. To je ujedno i prvi savjet koji roditelj daje svom djetetu, da slijedi vjeru u Jednog i Jedinog Allaha, dž.š., i da ne bude rob razboraznih lažnih božanstava koji će od njegova srca kasnije tražiti da im bude pokorno i da im bude rob!

 

Na vjerniku je obaveza da svoj život počne i završi vjerujući u Allaha, dž.š.. Dakle, prvo što musliman čuje treba da budu riječi šehadeta, i zadnje što treba da izgovori jesu riječi šehadeta.


Također, pravo djeteta je i da mu roditelji nadjenu lijepo ime. Muhammed, s.a.v.s., kaže: "Allahu najdraža imena su Abdullah i Abdurrahman, a najiskrenija imena su Haris i Hemam."

 

Cilj lijepih islamskih imena je da lijepa značenja koja u sebi nose podstiče to dijete na dobro i da se uskladi sa značenjem svog imena. Zato je potrebno izbjegavati ružna imena, tj. imena sa lošim značenjem.

 

Uništavanje puteva i veza koji spajaju tebe i tvoje komšije.

 

Poslanik s.a.w.s., u povodu komšijskog hakka kaže: "Toliko mi je puta dolazio Džibril, oporucujuci mi dobrosusjedske odnosne, da sam pomislio da će komšija moći da naslijedi komšiju.“ Takodjer se u hadisu Božjeg Poslanika, a.s., kaže: "Nije vjernik onaj koji zanoci sit, znajuci da je njegov komšija gladan."

 

Ali, ako nismo u stanju pomagati naše komšije i lijepo se ophoditi prema njima možemo li ih makar poštediti našega šerra, zla našeg jezika i naših ruku! Možemo li ostaviti tuđe međe, i ne povređivati tuđa imanja. Možemo li paziti gdje se igramo loptom ili bilo čime drugim – kako ne bi lomili prozore komšijske ili uništavali ono što su posijali u njihovim baštama. Možemo li paziti gdje bacamo smeće - dal' pod prozor komšijski ili van kontejnera. Možemo li paziti makar gdje pravimo spoljne WCe i ćenefe – jesul do puta gdje će smetati prolaznicima ili na kraj njive. Možemo li paziti gdje nešto palimo i nalažemo, i gdje naš dim ide – dal u nečiju kuću, dal u nečiji prozor. Možemol' paziti gdje parkiravamo naše auto. Jesmol' stali nekom na put, ili pred vrata, ili pred avliju. Tvoj komšija je ranije zamalo bio jedan od tvojih naslijednika – tvoje zemlje i kuće, a danas je došlo vrijeme obratno – ne da nije naslijednik on od nas, već nekako ako bi mogli da mu život uzmemo ili među ili vadu ili dijete...

 

Uništavanje puteva i veza koji spajaju tebe i tvoje rođake,

i tvoje sugrađane i tvoj narod.

 

Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., prenosi da je jedan beduin zaustavio Poslanika, a.s., dok je ovaj putovao i upitao ga: „Reci mi šta će me približiti raju i udaljiti od pakla?“ Poslanik, a.s., mu odgovori: „Obožavaj Allaha i ne pripisuj mu druga, redovno obavljaj namaz (molitvu) daji zekat (porez) i održavaj rodbinske veze.“

 

Jedan od aspekata koji se često ponavljao od strane Poslanika, a.s., je potreba održavanja rodbinskih veza. Važno je znati šta se misli pod održavanjem i uspostavljanjem rodbinskih veza u islamskom kontekstu. Rodbina jedne osobe je kolektivno nazvana u arapskom rahim. Jezički ova riječ znači „materica“. Kada se ova riječ upotrebljava da ukaže na nečiju rodbinu, onda ona uključuje njegovu cijelu rodbinu, bez obzira jeli bliža ili dalja, koja nasljeđuje ili ona koja ne nasljeđuje, uključujući i ženinu rodbinu s kojima se može eventualno stupiti u brak. Drugim riječima, ona se odnosi na njegovu porodicu u najširem smislu te riječi.

 

Na tebi je stoga obaveza da rodbinske veze održavaš i da ih ne kidaš; na tebi je obaveza da te veze spajaš ako su prekinute, ili da ne dozvoliš da se prekinu ako ih neko drugi želi kidati. Osoba koja ne zna za svoje roditelje, djecu i rodbinu – a za koga će to ona znati. Osoba koja nije u dobrim odnosima sa svojim najbližima – sa kime će to ona biti u dobrim odnosima!? Osoba koja kida te veze – kakve to druge veze misli ostvariti!?

 

Pored rodbine i rođaka, i tvoji sugrađani imaju hakka kod tebe, i tvoj narod i tvoja nacija imaju udjela u tebi. U opštim i kolektivnim interesima uvjek se moraš naći na usluzi. Kada su u pitanju putevi, mostovi, opšta dobra, škole i bolnice, borba protivu krijumčara droge, trafikinga, prodaje bjelog roblja, lopova, podmitljivih ljudi itd. na tebi je obaveza da se protivu svega toga boriš, i svakog zulumćara za ruku da dohvatiš i da ga od zuluma i nepravde odvratiš.

 

Ali, u najmanju ruku, ako ne možeš nešto posebno doprinjeti svojoj zajednici nemoj makar biti jedan od onih koji će navedene harame i probleme činiti – nemoj ti biti jedan od onih koji voze ludo ulicama ne poštujući saobraćajne znake, dovodeći u pitanje život djece pod broj jedan. Nemoj ti biti jedan od onih koji će se krađom baviti. Nemoj ti ljude na putevima presretati. Nemoj ti biti žrtva trafikinga i prodaje bijelog roblja. Nemoj ti kidisati na djecu kako mušku tako i na žensku svojih komšija, prijatelja, rođaka itd..

 

U suri (Al-Qasas, 76, 77) se kaže: "Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova - i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine".

 

Onaj koji čini nered na zemlji ne može se svrstati u stvorenja koja Allah (s.w.a.) voli, jer se usprotivio Njegovom putu, odnosno zakonima na kojima počiva univerzum.

 

Osobe koje obožavaju nešto drugo mimo Allaha dž.š., kao i oni koji se ne klanjaju Allahu dž.š., i namaz ne obavljaju, i oni koji zekat ne daju, i oni koji ne poste Ramazan, i oni koji ne obavljaju hadždž, uz ono koji lažu, ogovaraju, gibete ili mrze, koji su umišljeni i oholi, koji ubijaju, kradu i otimaju, udaraju ili psuju, podmićuju ili čine blud ili pederastiju, ili se opijaju ili drogiraju itd. – sve to jedan musliman, Allahov rob, ne smije činiti, i sve će to njegov iman i njegovu vjeru na minimum svesti čineći ponekad da vjeru svoju izgubi radeći ono zbog čega će se Zemlja najžešćim potresom potresti.

 

Molimo Allaha dž.š., da nas sačuva od toga da budemo jedni od onih koji nered na Zemlji vrše, već da nas učini jednim od onih koji red na Zemlji uspostavljaju.

 

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

*********************************************************

DR. KARADAVI: KLJUČ POMIRENJA U BIH JE KAŽNJAVANJE ZLOČINACA

 

Najveći problem muslimana danas je zaostalost * Protiv ekstremizma u vjeri ne može se boriti silom * Muslimani sa kršćanima trebaju imati dobre odnose

    Najpoznatiji i jedan od najviše cijenjenih islamskih učenjaka u svijetu dr. Jusuf Karadavi boravio je protekle sedmice u Sarajevu na sjednici Evropskog vijeća za fetve, te dao ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz". Karadavi je govorio o izazovima s kojima se suočavaju muslimani danas, te istakao da je najveći problem, zaostalost.
     - Imamo mi mnogo problema, ali je najveći zaostalost. Muslimanski svijet zbog toga nazivaju trećim svijetom, države nerazvijenim ili zemljama u razvoju, što je samo kulturan način da nam Zapad kaže da smo zaostali - kaže Karadavi. 

kardawi 

Istinski napori

    Kako izaći iz takve situacije koja traje već desetljećima?

     - Muslimanske države moraju poduzeti istinske napore, snažno prihvatiti nauku, tehnologiju, obrazovanje i prosperitet muslimanima. Mi smo sposobni za to. Zapad je nekada učio od islamskog Endelusa. Za to nam trebaju aktivni i sposobni lideri i dobra organizacija, sistem koji će nas gurnuti naprijed. Osim toga, imamo velike unutarmuslimanske sukobe, koji nas sprečavaju u tome. Istina, nemuslimani to nekada podstiču, ali zašto nam treba da se dijelimo, pa čak i ubijamo međusobno, kao što se sada događa u Iraku. Imamo jednu vjeru, kiblu, knjigu i sve ostale podjele nisu važne.

 

    Često govorite o suživotu i toleranciji između muslimana i nemuslimana. Koji je, po Vama, put do pomirenja u BiH gdje su počinjeni stravični zločini nad Bošnjacima?

     - Sa zločincima nema pomirenja, oni moraju odgovarati za svoje zločine. Muslimani sa kršćanima trebaju imati dobre odnose i živjeti u miru i zajedničkom prosperitetu, ali ne sa onima koji su činili nepravdu i zločine. Nema pomirenja dok se odgovorni ne privedu pravdi i ne budu kažnjeni. Kršćani koji nisu ovdje počinili zločine niti ih pomagali, koji nisu ubijali ili protjerivali, s njima treba lijepo živjeti i to islam od nas traži. Ključ za pomirenje u BiH je upravo to, da se zločinci kazne, a da oni koji nisu krivi nastave živjeti u miru.

 

Autohtoni muslimani

    Bošnjaci, kao autohtoni evropski muslimani, često ističu kako bi kao takvi mogli doprinijeti boljem razumijevanju Zapada i muslimanskog svijeta na Istoku. Da li Vi tako mislite?

     - Nadam se da će to biti tako. Ali, muslimani u BiH, kao i sama država, moraju biti dovoljno jaki i sposobni da igraju tu ulogu posrednika. Ipak, osjećam da Zapad ne dozvoljava da Bošnjaci i BiH budu snažni, ne samo u BiH nego i na Kosovu i u Albaniji.

    Vi ste protiv ekstremizma u vjeri. Mi u BiH osjećamo da imamo probleme zbog ekstremnih shvatanja islama kod pojedinaca. Kako se boriti protiv takvih shvatanja?

     - Protiv ideja i shvatanja se bori ispravnim shvatanjem, a ne silom. Sila nije efikasna kada su u pitanju ideje. Treba dati više prostora srednjem putu u islamu, već dugo govorim o tome. Ne treba ići u krajnosti niti remetiti ravnotežu, niti desno ni lijevo. Nije sve ni zabranjeno, niti je sve dozvoljeno. Osim toga, trebaju nam imami koji znaju stvarnost života i koji mogu ljudima govoriti i pomagati u njihovim pravim ljudskim problemima, a ne samo u vjerskim pitanjima.

 

Arapski svijet ne pomaže Palestini

    - Arapski svijet danas nema pravog odgovora na ogromne probleme, poput Iraka i Palestine. Palestinski predstavnici i vlasti nemaju podršku i dovoljnu pomoć arapskih država. Ali, istina nije tu samo pitanje vlasti, nego i naroda koji trpi takvu vlast koja ne pomaže rješenju palestinskog pitanja- navodi Karadavi.

Ko je Karadavi


    Karadavi je već decenijama najznačajniji umjereni islamski učenjak. Egipćanin je, završio je fakultet El-Azhar u Kairu. Poznat je po svom djelu "Dozvoljeno i zabranjeno u islamu", te emisiji "Islam i život" na globalnoj TV mreži El-Džezira u kojoj učestvuje jednom sedmično. Iako slovi za umjerenog učenjaka, SAD su mu zabranile ulazak, a u Francuskoj mu je nedavno zabranjeno izdavanje knjige.

Razgovarao: Tarik LAZOVIĆ

(www.avaz.ba)

 

izvor www.rijaset.ba

''Na putu Gospodara svoga, lijepo i mudrim savjetom pozivaj.''
(En-Nahl, 125. ajet)
 

=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=